kmetstvo, isprava bana Josipa Jelačića o ukidanju kmetstva
kmetstvo, društv. odnos između zavisnog seljaka i vlasnika zemlje karakterističan za razdoblje feudalizma. Položaj kmeta bio je poboljšan u odnosu na ant. i ranosrednjovj. roba (lat. servus), jer je imao pravnu osobnost. Unatoč tome, u stvarnosti je bio potpuno gospodarski zavisan od zemljovlasnika (vlastelina) od kojega je primao selište (zemlju, kuću i pripadajuće objekte; lat. sessio) za koje je dugovao radnu, novčanu i naturalnu rentu. Selište je u osnovi bila cjelovita gosp. jedinica koja je u načelu mogla hraniti jednu kmetsku obitelj. Niži položaj od kmeta bio je onaj želirâ (lat. inquilinus), koji nisu dobivali selišta, nego su radili kao najamnici na alodijalnom zemljištu. U sr. vijeku kmetovi nisu bili vezani uz zemlju te su imali pravo selidbe. Tijekom XV. i poč. XVI. st. k. se u većini eur. zemalja (z od crte koja se proteže od rijeke Labe u Njemačkoj do Istre) zamjenjuje težačkim odnosima, a u krajevima i od te crte položaj kmetova se pogoršava (tzv. refeudalizacija) te se ukida njihova mogućnost seljenja i povećavaju kmetski tereti (komutacija novčane rente u naturalnu, uvođenje dodatnih opterećenja i dr.). Do formalnog ukidanja kmetskih odnosa na tom području došlo je tek liberalnim revolucijama 1848, iako je proces koji je do njega doveo trajao već od sred. XVIII. st.