kolonat (lat.), u rim. i srednjovj. pravu, odnos između poluslobodnog obrađivača zemlje na tuđoj zemlji, vezanog egzistencijalno za tu zemlju, i vlasnika te zemlje, latifundista; posebni ekon., prav. i soc. položaj kolona, obrađivača zemlje, koji trajno i nasljedno obrađuje tuđe zemljište za koje je pravno vezan jer ga ne može napustiti. Uveden u IV. st. rim. konstitucijama, označio prijelaz s robovlasničkog na feud. gospodarstvo. U hrv. krajevima poglavito prisutan u Dalmaciji (vinogradarstvo). Obilježava ga ugovor koji sklapaju vlasnik posjeda i obrađivač (težak, laborator, rusticus, villanus). Potonji je obvezan, uz određene uvjete, zasaditi ili obrađivati već nasađeni vinograd. Visina podavanja najčešće je iznosila 1/4 plodova.