komuna (lat. preko tal.), u općenitom značenju, zajednica. Naziv k. upotrebljava se za eur. srednjovj. gradove koji su imali određeni stupanj samouprave i time bili donekle izdvojeni iz feud. ustroja vlasti i uprave i izravno podložni središnjoj drž. vlasti. Komune su činile zajednice neagrarnog, poglavito trg. i obrtničkog stanovništva, kojima je gosp. podloga pružala određene prav. povlastice. Ustroj i opseg samoupravnih prava varirao je od države do države, ali i međusobno unutar pojedinih zemalja. Npr. u Engleskoj, gdje je lokalna samouprava imala snažnu tradiciju, samoupravu komuna često su kršili moćni vladari. Na njem. i tal. području k. su zbog slabosti središnje drž. vlasti često postajale “države u državi”. U Hrvatskoj su karakteristične komunalne zajednice nastajale u priobalnom pojasu, a njihove su prav. norme i obilježja preuzimani iz tal. uzora. Komunama su upravljala kolektivna tijela uprave (vijeća), a u polit. smislu vlast je bila koncentirirana u rukama manjeg broja najbogatijih i po društv. ugledu najprestižnijih obitelji. Nastankom jakih nac. država tijekom XVII. i XVIII. st. samostalnost većine komuna svedena je na uski krug lokalnih poslova. Danas se u većini zemalja, poglavito u onima romanskog naslijeđa, naziv k. upotrebljava za terit. jedinicu lokalne samouprave.