kondicional (lat.), u gramatici, pogodbeni način; složeni glagolski način koji izražava pogodbu ili hipotetsko stanje. U hrv. jeziku javlja se u dva oblika: k. sadašnji (ili prvi) koji se tvori od nenaglašenog oblika aorista pomoćnoga gl. biti i radnoga pridjeva glagola koji se spreže (pisao bih); k. prošli (ili drugi) tvori se od kondicionala sadašnjeg i pomoćnoga glagola biti i radnoga pridjeva glagola koji se spreže (bio bih pisao).