Konstancije I.

Konstancije I. (lat. Flavius Valerius Constantius Chlorus), rim. car (Ilirik, 264 – Eboracum, danas York, 25. VII. 306). Jedan od četvorice tetrarha (caesar Zapada, od 293). Dobio na upravu Galiju, a ubrzo potom i Britaniju, koju je preoteo od uzurpatora Karauzija i Alekta. Potom vodio ratove protiv Germana na Rajni (pobjeda nad Alemanima 298). Nakon abdikacije careva Dioklecijana i Maksimina postao august Zapada (305). Potkraj života vodio ratove protiv Pikta u Britaniji. Vodio tolerantnu politiku prema kršćanima, ali je osobno bio pristaša mitraističkoga kulta. Otac → Konstantina I. Velikog.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: