konstatacija (franc.), tvrdnja. Spoznajni čin kojim se utvrđuje postojanje neke činjenice ili neposredno provjerava točnost (istinitost) neke tvrdnje. U psihologiji mišljenja javlja se kao neposredni logični izvod iz opažanja, kao “misao konstatacije”, suprotstavljen “misli vjerovanja” i “misli fikcije”.