kontradikcija (lat.), proturječje, protuslovnost, suprotnost. U klas. filozofiji kontradikciji je uobičajeno mjesto isključivo u postupcima mišljenja, a u sferi zbilje k. je samo prividna (Parmenid) i prevladana u apsolutnom jedinstvu bitka (Nikola Kuzanski). U ant. dijalektika k. kao suprotno određenje bića osnovna je odlika svega što je u razvoju (Heraklit). U marksističkoj filozofiji označava temeljno stanje dijalektičke suprotnosti između pojava i u samoj pojavi, dok je Marx prvenstveno primjenjuje na društv. pojave. Prema njemu društv. proturječnosti (ekonomske, klasne i dr.) vode preobrazbama u materijalnoj i duhovnoj sferi. Engels prenosi k. na fizičku zbilju u kojoj su dijalektički zakoni izraz imanentnih suprotnosti kao stvarnih obilježja svake pojave. U logici proturječje postoji samo u mišljenju koje se, da bi bilo ispravno, mora držati principa proturječnosti.