kontrapunkt (lat.), tehnika oblikovanja polifonog višeglasja, dviju ili više istodobnih, melodijski i ritamski samostalnih, ali prema određenim pravilima međusobno usklađenih glazb. dionica. Temelj mu je dvoglasni organum (IX. st.), daljnji je razvoj uključivao sve više dionica i sve složenije imitacijske postupke, koje su na području vokalne glazbe (motet, misa, madigral) do savršenstva doveli nizozemski (XV. st.) i talijanski (XVI. st.) polifoničari, a na području instrum. glazbe (fuga) barokni majstori, os. J. S. Bach.