koralna notacija glazb Sustav znakova za bilježenje u prvom redu jednoglasnih koralnih napjeva, u srednjem vijeku nazivana i neumatska notacija (grčki: neuma znak). Sustav se razvio iz jednostavnih (za bilježenje pojedinačnih ili skupina od dvaju i triju tonova) i složenih neuma (bilježenje skupina s više od tri tona). Pretpostavlja se da su im temelj znakovi za akcente grčkog i latinskog, od kojih je acutus označivao dizanje, a gravis spuštanje glasa. U početku razvoja upućivale su samo na smjer kretanja napjeva kao mnemotehnički podsjetnici. Do XVII. stoljeća razvilo se više neumatskih/koralnih notacija, nazivanih prema centrima u kojima su pisane (milanska, beneventanska, engleska, gotička…), međusobno različitih samo u oblicima pisma. U XIII. stoljeću ustalila se takozvana kvadratna koralna notacija. Taj oblik notacije primjenjuje se i danas.