koreografija (grč.) 1. Sustav znakova kojima se bilježe plesni pokreti i figure, plesno pismo. 2. Režija plesa, postava baleta, izražavanje nekog sadržaja ili ideje plesnim i baletnim sredstvima prema zamisli koreografa (u ant. Grčkoj korodidaskal). U sr. vijeku svođena je na postavljanje folkl. plesova u intermezzima sakralnih igara, veće značenje dobiva osamostaljenjem baleta u baroknom kazalištu, u XVIII. st. teoretski je razrađuje J.-G. Noverre, u XIX. st. M. Taglioni i M. Petipa (klas. balet), u XX. st. I. Duncan (vraćanje ant. oblika) i M. M. Fokin (folkl. elementi), a poslije I. svj. rata R. Laban i K. Joos (ekspresionizam). U novije vrijeme teži se spajanju klas. i modernog izraza, eksperimentira se s ujedinjavanjem koreografskih, lik. i glazb. elemenata.