Josip Kozarac
Kozarac, Josip, hrvatski književnik (Vinkovci, 18. III. 1858 – Vinkovci, 21. VIII. 1906). Diplomirao šumarstvo, upravitelj šumarije u Lipovljanima i nadšumar u Vinkovcima. Kao književnik javlja se pjesmama i zbirkom Priče djeda Nike (1878), da bi se poslije afirmirao kao jedan od najboljih hrvatskih realističkih pisaca nizom novela u kojima vjerodostojno opisuje život slavonskih ljudi (Biser-Kata, 1887; Proletarci, 1888; Donna Ines, 1890; Tena, 1894). Ujedno je značajan kao jedan od prvih uspješnih pisaca psihološke novele (Tri ljubavi, 1894; Mira Kodolićeva, 1895; Oprava, 1899). Njegovo najznačajnije ostvarenje predstavlja roman Mrtvi kapitali (1889) u kojem iznosi sliku socijalnih prilika na slavonskom selu, propadanja i napuštanja zemlje te zagovara povratak izgubljenim vrijednostima i oživljavanje seoskih sredina. Roman Živi kapitali zamišljen je kao kontrast, ali nije dovršen, a roman Među svjetlom i tminom kritički se odnosi spram onodobne političke prakse. Pisao i komedije (Turci u Karlovcu, 1878; Tuna Bunjavilo, 1879; Tartufov unuk, 1879).