kozmetika (grč.), struka koja se bavi njegovanjem i održavanjem zdrave kože i njezinih adneksa (kosa, nokti), a katkad i korektivnim postupcima za ispravljanje estetski neprimjerenih defekata kože. Kozmetičke intervencije prakticiraju se od prapovijesti, a u starim civilizacijama već su sastavni dio razvijenih med. postupaka, te osim uljepšavanja kože i kose obuhvaćaju i uklanjanje bora, neugodna mirisa, ispravljanje pojedinih deformacija, kao i izradu umjetnih dijelova tijela. Podatke o kozmetičkim postupcima te savjete za pripravu kozmetičkih preparata može se naći već u epu o Gilgamešu, Bibliji, os. u spisima egip. medicine. Kozmetiku (mirisi, ulja i dr.) rabe i junaci grč. epova, a s Hipokratovom medicinom k. postaje dio med. znanosti. U rim. doba k. postaje važna svakodnevna briga bogatih građana i građanki, a Kriton (I. st.) objavljuje sustavno djelo o k. u 4 knjige. Nakon određene zapostavljenosti k. u sr. vijeku, od renesanse ponovno jača zanimanje za kozmetiku, no ona je katkad i nadomjestak za pomanjkanje higijene. Od XIX. st. k. se razvija usporedno s medicinom, te ujedno postaje dio industr. proizvodnje, os. proizvodnja parfema i mirisnih voda (eau de Cologne od 1725). Danas se k. poučava, istražuje i prakticira na fakultetima i institutima, specijaliziranim školama, salonima za uljepšavanje, dok složenije kozmetičke zahvate obavljaju specijalisti plast. kirurgije, fizikalne terapije i drugih med. područja.