Krakov
Krakov (polj. Kraków), grad i upravno središte vojvodstva Małopolskie, juž. Poljska; 757 800 st. (3. po veličini), aglomeracija 778 800 st. Smjestio se na r. Visli u poljoprivr. i rudarskom kraju (ugljen, cink i sol). Industr., kult. i obrazovno središte juž. Poljske. Želj. čvorište. Proizvodnja željeza i čelika (metalurgija); Nowa Huta (jedan od najvećih industr. kompleksa u Ist. Europi). Proizvodnja industr. i poljoprivr. strojeva, sapuna i duhana. U okolici stočarstvo i uzgoj vinove loze. Turizam. Kraljevski dvorac iz XIII. st. i Got. katedrala na brežuljku Wawel (1359; renovirana 1712). Crkva sv. Marije (1223). Got. toranj (ostatak srednjovj. grad. vijećnice). Utvrđena Florijanska vrata (oko 1300 god.). Nac. umj. muzej. Kazalište. Sveučilište (osnovao ga 1364. Kazimir III. Veliki; 2. po starosti u Sr. Europi) s knjižnicom (rukopisi i inkunabule), Tehn. sveučilište (osn. 1945). Nekoliko znanstv. instituta. Sjedište Poljske akademije znanosti. Pov. jezgra grada sa srednjovj. Starim trgom (jedan od najvećih u Europi) od 1978. na popisu Svj. baštine Uneska. Žid. četvrt i groblje Remu’h s grobnicama iz XVI. st. U okolici rudnici soli Wieliczka (danas muzej). Jedan od najstarijih gradova Poljske; osn. kao utvrda 700-ih godina. U XII. st. gl. grad kraljevstva Poljske i važ. trg. središte. Tatari ga poharali 1241. Tijekom XIII. st. ekon. i polit. središte Poljske. Dio Hanze od 1430. U prvoj pol. XVII. st. gl. grad Poljske preseljen iz K. u Varšavu. Tijekom Franc. revolucije 1794. K. je bio središte ustanka predvođenog Tadeuszom Kościuszkom. Pod vlašću Austrije 1795–1918, osim od 1809. do 1815. Nakon Bečkoga kongresa (1815) postaje gl. grad nezavisne republike Kraków; dio Austrije od 1846. Tijekom I. svj. rata (1914) poprište borbi Austrije i Njemačke s jedne, i Rusije s druge strane. Nakon I. svj. rata ponovno dio Poljske.