kriticizam (lat. preko franc. i njem.) 1. Općenito, kritičan stav ili postupak prilikom stvaranja i iznošenja sudova, ocjenjivanja pojava, djela i sl.; supr.: dogmatizam. 2. filoz Zahtjev da se, prije iznošenja filoz. odgovora, ispita sama mogućnost spoznavanja. Kriticizmom se posebno naziva filozofija I. Kanta. Odbijajući dotadašnju metafiziku, Kant pokušava odrediti granice spoznaje: um ne spoznaje stvarnost kakva jest po sebi, nego u oblicima koje određuje njegova apriorna struktura, analitički sudovi a priori. Takav, u osnovi skeptičan zaključak, u etici se dopunjuje tzv. primatom praktičnog uma koji osigurava spoznaju ispravnog djelovanja. Kasniji njem. filoz. idealizam, osobito Hegel, ta ograničenja nadilazi tzv. metafizičkim “skokom”, npr. u “povijesno mišljenje”. U suvr. filozofiji obnovu kriticizma iznio je osobito K. R. Popper u tzv. kritičkom racionalizmu.