križ 1. grčki; 2. latinski; 3. Petrov; 4. Andrijin; 5. Antonijev; 6. Konstantinov; 7. ruski; 8. kukasti; 9. dvostruki; 10. lorenski; 11. viljuškasti; 12. križ s drškom i ušicom; 13. ponovljeni; 14. jeruzalemski; 15. malteški; 16. djetelinasti; 17. papinski i kardinalski; 18. biserni; 19. čaporasti
križ 1. opć Znak sastavljen od dvaju krakova koji se sijeku pod pravim kutom. 2. Najstariji i najizrazitiji simbol kršćanstva, simbol Kristove muke. Oblik k. potječe od izgleda sprave za mučenje na kojoj je umro Krist. Kao kršć. kultni element javlja se u I. i II. st. Tijekom stoljeća doživio različite preobražaje. U graditeljstvu znak k. pojavljuje se u tlocrtu. Ukrasni element križni cvijet u got. arhitekturi smješten na vrhu fijale. Raznovrsne inačice k. razvile su se os. u heraldici. 3. Ukrasni i simbolični znak poznat od neolitika kao dekorativno-ornamentalni i kultno-simbolički element; u egip. sustavu hijeroglifa javlja se kao ankh, simbol života. U magiji često je simbol raznih zvijezda, vjetra, ljudi i dr. Oblici križa su raznovrsni: grčki k. (jednaki krakovi), latinski križ (nejednaki krakovi), Petrov križ (preokrenuti lat. križ), Andrijin križ (koso položen, oblik slova X), kukasti križ (svastika), papinski križ (tri poprečna nejednaka kraka) i dr. 4. Dio jarbola za koji se vežu jedra. 5. Znak kojim se na dokumentima od poč. primjene pisma potpisuju nepismeni.