ksilofon
ksilofon (grč.), udaraljka sastavljena od 4 niza kromatski udešenih drvenih pločica (najčešće 36) položenih na trake od ispletene slame, klobučaste svitke ili gumene vrpce, s rezonantnim cijevima ispod pločica (omogućavaju mekši ton i njegovo dulje zvučanje). Ton se proizvodi udaranjem dvama batićima (čekićima). Opseg mu je od c1–d2, dionica se obično bilježi oktavu dublje nego što zvuči. Glazbala toga tipa poznata su u folkl. glazbi u Africi i na Dalekom istoku (marimba), u Europu je unesen u XV. st., u XIX. uvršten u orkestar (prvi ga je upotrijebio C. Saint-Saëns 1875. u simfonijskoj pjesmi Danse macabre), u XX. st. mnogo je skladatelja pisalo za k., a često se upotrebljavao u jazzu.