elamski jezik, jezik iz područja današnjega Huzistana, Luristana i Farsa u Iranu (sjeveroistočno i istočno od Shatt Al-’Araba). Najstariji su zapisi kratki tekstovi iz početka III. tisućljeća pr. Kr., na vlastitome hijeroglifskom pismu, od XXIII. stoljeća pr. Kr. piše se klinovim pismom sumerskoga i akadskoga tipa; najviše ih je iz Suze (elamski Šušen); to je staroelamski jezik. Srednjoelamski je iz vremena od konca VIII. stoljeća pr. Kr. do sredine VII. stoljeća pr. Kr. Novoelamski jezik ide od VIII/VII. stoljeća do vremena perzijskih ahemenidskih vladara; pretpostavlja se da se jezik govorio i do X. stoljeća. Bio je jedan od službenih jezika perzijske države. Jezik je bliže srodan s dravidskima, pa se katkad govori o elamodravidskoj porodici.