Löwith, Karl, njem. filozof (München, 9. I. 1897 – Heidelberg, 24. V. 1973). Sveuč. prof. u Japanu i SAD-u, od 1952. u Heidelbergu. Nastojao pronaći kritičku sintezu E. Husserla i M. Heideggera, s kojim se poslije razišao. Prema njemu čovjek nije usamljeni pojedinac nasuprot društvu nego u ulozi bližnjega. “Povijest spasenja” određuje shvaćanje samog smisla zapadne civilizacije. Gl. djela: Individuum u ulozi bližnjega; Kierkegaard i Nietzsche; Od Hegela do Nietzschea; Svjetska povijest i povijest spasenja; Heidegger, mislilac u oskudnom vremenu; Bog, čovjek i svijet u metafizici od Descartesa do Nietzschea.