LP, krat. od engl. long playing (dugo sviranje); u diskografiji naziv za nosač zvuka s deset do dvanaest skladbi u trajanju od 30–50 min. s brzinom okretaja od 33 1/3 u minuti. Neki povjesničari i teoretičari drže kako je produljenje trajanja komerc. tonskog zapisa bilo od ključnog značenja za postupnu pretvorbu jazza iz plesne u koncertnu i umjetnički samosvojnu glazbu. Popularno se naziva longplejka