Latinsko Carstvo

Latinsko Carstvo, državna tvorevina sa sjedištem u Carigradu, nastala u IV. križarskom ratu. Ustrojena od dijela Bizantskoga Carstva. Križari su uoči osvajanja Carigrada sklopili nagodbu s → Aleksijem IV. Angelom da im se, nakon što pomognu povratak na prijestolje njegova oca → Izaka II. Angela, plati znatna novčana naknada (Krf, 1203). Carigrad je bio osvojen 17. VII. 1203, Izak II. Angel vraćen na carsko prijestolje, ali je uskoro – zbog nepopularnosti izazvane poreznim opterećenjima nametnutima radi plaćanja naknade križarima – zbačen u pobuni (zajedno sa sinom, koji je ubijen). U ožujku 1204. križari i Mlečani sklopili su nagodbu o diobi Carstva i u travnju ponovno zauzeli Carigrad, koji je više dana prepušten razaranju i pljačkama. Prvim carem Latinskoga Carstva proglašen je flandrijski grof Balduin IX. (okrunjen 16. V. 1204. kao Balduin I.), a naslov carigradskoga patrijarha pripao je mletačkom plemiću Tomi Morosiniju. Caru je virtualno pripala četvrtina nekadašnjeg teritorija bizantske države, a ostatak su razdijelili Mlečani i križarski vitezovi. Novoustrojeno Latinsko Carstvo postalo je bazom za daljnja osvajanja križara; već 1204. započelo je osvajanje dijelova Male Azije, ali je u bitki kraj Drinopolja Balduina I. porazio bugarski car → Kalojan (uz potporu bizantskoga plemstva). U kratku razdoblju, u sukobu s bizantskim (grčkim) snagama, Carstvo je mijenjalo vladare, a dokončano je 25. VII. 1261, kada je → Mihael VIII. Paleolog zauzeo Carigrad gotovo bez otpora.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: