Leibniz, Gottfried Wilhelm

Gottfried Wilhelm Leibniz
Leibniz, Gottfried Wilhelm, njemački filozof, znanstvenik i diplomat (Leipzig, 1. VII. 1646 – Hannover, 14. XI. 1716). Djelovao u službi biskupa elektora u Mainzu (1667–76) i hannoverskih nadvojvoda 40 godina. Izvanredne inteligencije i mnogostranog zanimanja, Leibniz je dao doprinos mnogim područjima znanosti. U filozofiji, jedan od utemeljitelja novovjekovnoga racionalizma: sva se bića sastoje od jednostavnih supstancija (monade), među kojima vlada unaprijed zadana prestabilirana harmonija. Ovaj je svijet najbolji od svih mogućih, jer omogućuje racionalno poimanje i djelovanje. Začetnik je teodiceje (razumske spoznaje Boga). U matematici je algebarske jednadžbe rješavao s pomoću algoritama, izumio je tip stroja za računanje, uveo metodu determinanata u rješavanju linearnih sustava. Otkrio je kalkulus (diferencijalni i integralni račun). Neovisno došao do otkrića infinitezimalnog računa. Riješio je nekoliko važnih problema u mehanici (na primjer pronalazak izokrone krivulje), proširio shvaćanja principa logičkoga zaključivanja (načelo dovoljnoga razloga) i dr. Svojim raznovrsnim istraživanjima bitno je utjecao na razvoj novovjekovne filozofije, prirodnih znanosti i drugih disciplina. Potaknuo osnivanje Berlinske, te Petrogradske akademije znanosti. Član Britanske (1673) i Francuske akademije (1700). Glavna djela: Rasprava o metafizici, 1686; Nove rasprave o ljudskom razumu, 1704; Rasprave o teodiceji, 1710; Monadologija, 1714.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: