lekcionar, Evanđelje po Ivanu, XI. st.
lekcionar (lekcionarij) (lat. knjiga čitanja), u Kat. crkvi, liturgijska knjiga sa svetopisamskim čitanjima za misu (čita lektor). Prvo je čitanje iz Staroga zavjeta, drugo iz novozavjetnih poslanica, treće iz evanđelja. Stari hrv. rukopisni lekcionari jesu Splitski evanđelistar (VIII. st., na latinskom), Assemanijev ili Vatikanski evanđelistar (X/XI. st., na starocrkvenoslavenskom, pisan glagoljicom; pronašao ga je orijentalist G. S. Assemani 1736), Osorski evanđelistar (druga pol. XI. st.), Lekcionar Nikše Ranjine (s dubr. područja, 1508, pisan latinicom), Lekcionar Bernardina Splićanina (1495, latinicom), Pištole i evanđelja I. Bandulavića (1613), Vanđelja i pištule B. Kašića (1641), Sveti evangeliomi N. Krajačevića (1651) i dr.