Lidija (grč. Lydía), ant. pokrajina i država na zapadu Male Azije (u zap. Anatoliji). Država, čiji je gl. grad bio Sard, protezala se od Egejskoga mora na Z do nizina oko rijeka Hermus i Kajster. Postoji pretpostavka da su Lidijci izumili kovanje zlatnog i srebrenog novca. Tijekom njihove kratke dominacije i vlasti na području Male Azije, u razdoblju od sred. ←VII. st. do sred. ←VI. st., izvršili su velik utjecaj na civilizaciju jonskih Grka. Kao posljedica grč.-lidijskih veza uz obalu L. nastalo je više grč. kolonija od kojih su najpoznatije Fokeja, Eritreja, Smirna, Kolofon i Efez. U ←VII. st. Kraljevstvo L. ispunilo je prazninu koja je nastala kimerijskim uništenjem Frigije i utemeljilo dinastiju u Sardu čiji je rodonačelnik bio legendarni kralj Gig. No država je i dalje bila u vazalnom odnosu prema Kimerijcima. Kraljevstvo je dostiglo vrhunac moći u vrijeme kralja Alijata (o. ←619–←560), koji je uspio otkloniti voj. prijetnju Medijaca. Za njegova kraljevanja Lidijci su uspjeli iz svoje zemlje istjerati Kimerijce i proširiti vlast na područje Jonske Grčke. Neki podaci upućuju na činjenicu da je L. bila još utjecajnija i moćnija u vrijeme Alijatova sina → Kreza. Ipak, Kraljevstvo L. doživjelo je nenadani kraj upravo u vrijeme kralja Kreza kojega je o. ←546–←540. porazio perz. vladar Kir i osvojio L. Prema grč. povjesničaru Herodotu, osnovna gosp. grana kojom su se bavili Lidijci bila je trgovina. Njihovi običaji, kazuje Herodot, bili su vrlo slični običajima klasičnih Grka. Njihova posebna civilizacijska zasluga bila je otkriće metalnog novca koje su Grci vrlo brzo prihvatili. Upravo je to otkriće imalo vrlo važnu ulogu u trg. revoluciji koja je promijenila grč. civilizaciju tijekom ←VI. st. Lidijci (također Liđani) po jeziku pripadaju indoeuropskoj porodici grane anatolijskih jezika. Vlastito pismo (26 slova) sačuvano je na dosta spomenika koji sadrže nešto kraćih tekstova i osobnih imena.