lijekovi ili medikamenti (latinski: medicamenta), tvari koje u određenim količinama i pod određenim uvjetima služe za sprječavanje, odstranjivanje, ublažavanje i liječenje bolesti ili bolesnih pojava u čovječjem ili životinjskom tijelu. Mogu biti prirodnoga podrijetla (biljke, životinje, minerali) ili se dobivaju polusintetski i sintetski. Svaki lijek može imati svoje nuspojave, a neki lijekovi u većim količinama djeluju toksično. Primjena lijekova može biti opća i lokalna. Za opću primjenu lijekovi se mogu davati na usta (peroralno), pod jezik, rektalno (putem klizme ili čepića), injekcijama i infuzijama (parenteralno), inhalacijama, dok se u lokalnoj primjeni lijekovi u obliku masti, krema, pasta, pudera, vaginaleta, ušnih, nosnih i očnih kapi, nanose na kožu i sluznice. Da se postigne terapijsko djelovanje, potrebna je određena količina lijeka (terapijska doza), koja se uzima odjednom ili više puta na dan. Prema načinu proizvodnje razlikuju se gotovi (industrijski) lijekovi te magistralni i galenski pripravci. Potonji se izrađuju u ljekarnama, magistralni na temelju liječničkoga recepta, a galenski prema ljekopisu (farmakopeji). Gotovi lijekovi mogu biti zaštićeni (patentirani) i generički (kopije originalnih zaštićenih lijekova koji se mogu stavljati na tržište nakon isteka patenta).