limes, dio Hadrijanova zida u Engleskoj
limes (lat.), sustav većih i manjih utvrđenja, kula i časničkih boravišta (burgus, castrum, castellum, praesidium, turris) te drugih fortifikacijskih građevina, npr. zemljanih nasipa, jaraka, drvenih palisada i promatračnica smještenih na granici Rim. Carstva čija je svrha bila zaštita Carstva od upada barbarskih naroda. U tom značenju prvi ga put spominje rim. povjesničar Tacit. Rim. l. uvijek je bio odlično povezan sustavom vojnih cesta. Mogao je biti ustrojen kao napadački ili obrambeni sustav, a razlikovali su se prema gustoći i vrsti raspoređenih fortifikacijskih građevina te prema broju raspoređenih vojnika u voj. postrojbama – legijama. Svaki je l. bio podložan promjenama u broju fortifikacija te legija i vojnika, što je ovisilo o konkretnim voj. prilikama. Legije su bile raspoređene u vojnim logorima (castrum, burgus, castellum), a uz njih su bile i pomoćne jedinice (auxilia) sastavljene od po 500 pješaka ili od snažnih jedinica od 1000 konjanika. U eur. dijelu Carstva najznačajniji l. nalazio se u području između Rajne i Dunava (tzv. gornjogermansko-retijski l.) koji je nastao tijekom druge pol. I. i poč. II. st. Prvu vojno organiziranu granicu tog tipa dao je ustrojiti car Domicijan (81–96) u svrhu obrane od germanskog plemena Hata (83). Donjogermanski l. (u tzv. Germania inferior) organiziran je u cilju zaštite Galije i alpskih prijelaza, dok je gornjogermanski l. (u tzv. Germania superior) bio smješten duž desne obale Rajne, išao je do rijeka Majne i Neckara, a na istok do ušća Inna u Dunav. Nakon što je tijekom I. st. osvojen najveći dio Britanije, uspostavljene su dvije provincije – Britannia superior i Britannia inferior. Car Hadrijan (117–138) dao je u sjev. Engleskoj izgraditi zid (tzv. Hadrijanov zid) koji je zapravo bio l. prema još sjevernijim dijelovima Engleske i Škotske. Zid se protezao između rijeka Tyne i Solway, a u blizini gradova Linduma i Eburacuma. U svrhu obrane sjeveroist. dijelova Rim. Carstva, dakle provincija Norika, Panonije, Dacije i Mezije, tijekom II. st. izgrađen je podunavski l. koji je pratio tok Dunava. Iako je najveći broj fortifikacija i legija bio smješten na desnoj obali Dunava, pri čemu je već sam Dunav predstavljao izvrsnu obrambenu zapreku i zaštitu, Rimljani su i na lijevoj obali Dunava izgradili nekoliko manjih utvrda. Najvažnija središta na tom l. bila su Vindobona, Carnutum, Aquincum, Sirmium, Porolissum i Durostorum. I provincije u sjev. Africi imale su l., gdje je tijekom I. st. osnovan tripolitanski i mauretanski l. U Aziji je u drugoj pol. I. st. utemeljen sirijski l. čija je namjena bila obrana Carstva od napada Parta, koji su već ←53. strahovito potukli rim. vojsku u bitki kraj Carrhae. Nakon što su Parte poč. III. st. pokorili iranski Sasanidi, sirijski l. imao je funkciju zaštite Carstva od nadirućih Sasanida. Taj je l. nestao tijekom VII. st., u isto vrijeme kada su i Sasanide potukli arap. osvajači. I prostor Hrvatske bio je uključen u sastav pojedinih l. Tako je istok Hrvatske, prostor Podunavlja, bio u sastavu Limesa Pannonicusa, a od važnijih mjesta u njegovu su sastavu bili Batina Skela (Ad Militare), Zmajevac (Ad Novas), Dalj (Teutoburgium), Sotin (Cornacum) i Ilok (Cucium). Postojao je i liburnijski l., nazvan po prostoru koji je nastanjivalo ilir. pleme Liburna, a prostirao se od Tarsatike kraj Rijeke do Prezida u Gorskome kotaru. Taj je l. bio u sastavu tzv. Alpskih klauzura (Claustra Alpium Iuliarum). Izgradnja rimskih l. nije imala samo obrambeno značenje, nego su oni istodobno omogućavali naseljavanje rim. stanovništva i osnivanje važnih trg.-obrtničkih civilnih središta koja su imala funkciju opskrbe vojnika raznim proizvodima.