Livadić (Wiesner), Branimir, hrvatski književnik (Samobor, 30. IX. 1871 – Zagreb, 30. VII. 1949). Studirao u Zagrebu i doktorirao u Beču (1895). Službovao kao profesor; ravnatelj Drame u HNK-u, urednik Suvremenika, Hrvatskoga kola i Hrvatske revije; predsjednik hrvatskoga PEN-kluba. Jedan od najradikalnijih modernista, zagovornik umjetničke slobode (Za slobodu stvaranja, 1900). Najzapaženiji kao pripovjedač u novelama koje su sabrane u dvjema zbirkama (1910. i 1931). Djela: Novele; Legenda o Amisu i Amilu; Hrvatska književnost i siromaštvo; Za slobodu stvaranja i dr.