logos (grč.), jedan od osnovnih pojmova grčke i helenističke, a zatim i zap. filozofije; prisutan u raznim modifikacijama i u orijentalnim sustavima mišljenja. Značenje pojma vrlo je različito: riječ, govor, svojstvo, istina, red, pojam, misao, razlog (osnova), smisao, razum, um, zakon svijeta, božanska misao, bitak, Bog. U Heraklita je l. zakon svijeta po kojem se sve zbiva; u Platona i Aristotela l. je oduhovljen nous (um). Panteistička shvaćanja poistovjećuju ga s bogom koji je u stvarima, teistička s bogom kao pokretačem svijeta. U racionalističkim shvaćanjima, mogućnost spoznaje vezana je uz postojanje općega racionalnog principa koji povezuje svijest i svijet te omogućuje spoznaju. U Hegelovu panlogizmu sveprisutnost logosa izražava dijalektičku prožetost duha i prirode, mišljenja i bića. Premda je moguće govoriti o animističkoj podlozi svih ovih teorija, ideja l. kao principa koji utemeljuje čovjeka i svijet, napose mogućnost spoznaje svijeta, sastavni je dio klasičnih kao i modernih duhovno-znanstvenih paradigmi.