Jack London
London, Jack (pravim imenom i prezimenom John Griffith Chaney), američki književnik (San Francisco, 12. I. 1876 – Glen Ellen, Kalifornija, 22. XI. 1916). Kao mladić tražio i iskušavao izazove rizičnog života i skitnice, krijumčara, mornara, tragača za zlatom na Aljasci, poslije i dopisnik iz Rusko-japanskoga rata (1904–05), lutalica po južnim morima. Kult života nadahnut Nietzscheom i zaoštrena stanja borbe za opstanak trajna su tema njegovih romana i novela u kojima se isprepleću prizori zla i okrutnosti sa snagom volje, hrabrošću borbe, porazima i pobjedama junaka naglašene individualnosti, ne samo čovjeka, nego i životinje (Bijeli očnjak, 1906). Neki su romani i novele grupirani prirodom mjesta radnje, Aljaskom (Zov divljine, 1903; Kći snijega, 1902; Zlato, 1910), ili pacifičkim otocima (Priče s Južnoga mora, 1911; Jerry otočanin, 1917. i dr.). London je i pisac grada i socijalnih tema (Ljudi s dna, 1903), nadolazećega totalitarizma (Željezna peta, 1908; Mjesečeva dolina, 1913), borbe s alkoholizmom (John Barleycorn, 1913) u kojem se, kao i u Martinu Edenu (1910), isprepleću autobiografski elementi vlastite borbe za opstanak i književni uspjeh. Jedna od najromantičnijih književnih figura s početka XX. stoljeća, postigao golemu popularnost i utjecaj na suvremenu američku književnost, ujedno i jedan od najpoznatijih američkih pisaca koji je oduševljavao generacije. Napisao 18 romana, oko 150 novela, te brojne putopise i eseje.