Londonski sporazum (Londonski ugovor, Londonski tajni ugovor)

Londonski sporazum (Londonski ugovor, Londonski tajni ugovor), tajni ugovor potpisan između sila Antante (Vel. Britanije, Francuske i Rusije) i Italije 26. travnja 1915. kojim su članice Antante obećale Italiji, u cilju pridobivanja ove države za ulazak u rat protiv Njemačke i Austro-Ugarske Monarhije, velike dijelove monarhije, npr. Trentino, Juž. Tirol, Trst, Goricu, Gradišku, dio Koruške i jugozap. Kranjsku, te velike terit. ustupke na račun pov. hrv. pokrajina: Istra, otoci Cres i Lošinj, a u sjev. Dalmaciji područje od Lisarice i Tribnja na S do rta Ploča (između Šibenika i Splita) sa Šibenikom i Zadrom, te područja u zaleđu tih gradova. Italiji su obećani i svi dalm. otoci od Premude do Mljeta. Italija je dobila i juž. Albaniju te pravo da u međunar. politici zastupa buduću alb. musl. drž. tvorevinu u sr. Albaniji s izlazom na more u Draču. Italiji je priznata i aneksija Libije koja je pod tal. okupacijom bila od 1912. Pri podjeli Male Azije Italija je trebala dobiti i dijelove Osman. Carstva u jugozap. Turskoj. Tijekom pregovora i srbijanska vlada dobila je obećanje da nakon pobjede može računati na terit. ustupke u BiH i Hrvatskoj, a posebice u Dalmaciji. Naime, Rusija, Francuska i Vel. Britanija nastojale su na svoju stranu privući dotad neutralnu Bugarsku, a ne ugroziti tek sklopljeni savez s Italijom i zadovoljiti Srbiju, pa su Bugarskoj ponudili Makedoniju, a Srbija je za kompenzaciju trebala dobiti BiH i dio hrv. teritorija. Prema informacijama koje je Frano Supilo dobio za boravka u brit. Foreign Officeu, Srbiji je ponuđena juž. Dalmacija, BiH, Srijem, dio Bačke i Slavonija sve do Pakraca te vjerojatno i pomoć saveznika u pitanju ujedinjenja Srbije s Hrvatskom. Supilo je tako mogao procijeniti namjere Srbije i saveznika, jer je već u travnju 1915, kad je boravio u rus. Ministarstvu vanj. poslova u Petrogradu, saznao i za L. s. te o tome izvijestio Jugoslav. odbor. Nakon otkrivanja sadržaja sporazuma, došlo je do žestokog otpora hrv. i slov. naroda, što je onemogućilo njegovo provođenje u cijelosti nakon završetka I. svj. rata. Ipak, tal. vojska već je u studenom 1918. okupirala Pulu, Rijeku i sve kvarnerske otoke, Zadar, Šibenik, Vis, Hvar, Korčulu, Mljet, Lastovo i druge dalm. otoke (osim Brača i Šolte) te sjev. dio Dalmacije, uključujući i Knin.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: