Lopud

Lopud
Lopud, otok u Elafitskom otočju, sjeverozapadno od Dubrovnika, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, leži između otoka Šipana na sjeverozapadu i Koločepa na jugoistoku; površine 4,63 km2, 249 stanovnika (2011). Dug je 4,5 km, širok do 2 km. Administrativno pripada gradskom upravnom području grada Dubrovnika. U reljefu se ističu dvije vapnenačke uzvisine s udolinom između njih; najviši vrh Brdo, 216 m. Duljina obale 13,2 km. Glavne uvale Lopud i Šunj (pješčana plaža). Obrastao bujnom mediteranskom vegetacijom. Jedino naselje je Lopud, na sjeverozapadu otoka. Vinogradarstvo i maslinarstvo; ribarstvo; pomorstvo. Turizam. Trajektne veze s Dubrovnikom. Brojni kulturno-povijesni spomenici. Župna crkva Gospe od Šunja (XIII. st., dograđivana do XVII. st.); crkveni muzej čuva niz vrijednih predmeta (umjetničke slike, relikvijar iz VIII–IX. st., liturgijski predmeti). Crkva Svetoga Trojstva (XVI–XVII. st.), franjevački (osnovan 1483, napušten 1808) i dominikanski samostan (osnovan 1482, napušten). Ostatci crkvica iz ranohrvatskoga razdoblja. Ljetnikovci brodovlasnika Miha Pracata, biskupa Nikole Brautića i obitelji Đurđević (XVI–XVII. st.), ruševine Kneževa dvora; španjolska tvrđava Sutvrač (1563). Naseljen od antike (latiniziran naziv Lafota, od grčkog Elaphites, kod Plinija). Prije Dubrovačke Republike vjerojatno je pripadao Zahumlju. Od XI. st. bio je sastavni dio Dubrovačke Republike. Od 1457. bio je sjedište knežije Lopuda i Koločepa u sastavu Dubrovačke Republike, 1669. sjedinjen je sa Šipanom u jednu knežiju, sa sjedištem na Lopudu. Najveći procvat doživio je u XV. i XVI. st. zahvaljujući pomorstvu i trgovini. Stradao je u potresu 1667.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: