Lübeck, stari dio grada
Lübeck, grad i luka u sav. zemlji Schleswig-Holstein, sjev. Njemačka, na estuariju r. Trave, 16 km od Baltičkog mora (Mecklenburški zaljev); 213 200 st. Kult. i gosp. središte njem. baltičkoga primorja i gl. njem. baltička luka (23,1 mil. t robnog prometa, 2003); s Travemündeom (ribarska luka i turist. središte) na ušću Travea tvori jedinstvenu cjelinu. Izvoz soli, poljoprivr. proizvoda, tekstila, željeza i čelika, motornih vozila, uvoz ugljena, drva, naftnih derivata, kem. proizvoda. Kanalom Elbe–Lübeck (izgrađen 1900, dug 67 km) povezan s r. Elbe (Labom). Trajektne veze s baltičkim zemljama. Brodogradnja, kovinska, drvna, kem. ind., strojogradnja, proizvodnja med. opreme, marcipana i ribljih konzerva. Bankarstvo. Turizam. Pov. jezgra je od 1987. na popisu Uneskove svj. kult. baštine; od novijeg dijela grada odvojena je kanalima i parkovima. Zadržala je srednjovj. izgled s uskim popločenim ulicama i vjerno restauriranim kućama i dućanima. Od kult. spomenika ističu se got. crkva Marienkirche (1250–1330), roman. katedrala (1173–1477) i gotičko-renesansna gradska vijećnica (Rathaus, XIII–XV. st.). Dvoja grad. vrata (Burgtor, 1444, i Holstentor, 1478) ostaci su srednjovj. fortifikacija. Heiligen-Geist-Hospital (XIII. st.). Med. sveučilište (1973), glazb. akademija (s godišnjim glazb. festivalom), muzeji. L. je rodno mjesto književnika H. i T. Manna. Osnovao ga 1143. grof Adolf II. od Holsteina (na mjestu staroga slav. naselja Liubice); stradao u požaru 1157, obnovljen 1159. Od 1201. do 1226. pripadao Danskoj, 1226. proglašen slobodnim carskim gradom (samoupravni status zadržao je sve do 1937, kada je postao dijelom Schleswig-Holsteina). S Hamburgom je 1241. osnovao Hanzu; vodeći grad Hanzeatske lige od 1358. U II. svj. ratu veći dio pov. jezgre uništen je za brit. bombardiranja 28. III. 1942, ali je grad obnovljen nakon rata. Potkraj rata primio 100 000 njem. izbjeglica pred sovj. vojskom iz ist. dijelova zemlje.