Ludovik I. Anžuvinac (L. Veliki)

Ludovik I. Anžuvinac ulazi u Zadar, detalj škrinje sv. Šimuna, rad Franje iz Milana, Zadar
Ludovik I. Anžuvinac (L. Veliki), hrvatsko-ugarski od 1342. i poljski kralj od 1370. (Visegrád/Višegrad, 5. III. 1326 – Trnava, 10. IX. 1382). Sin i nasljednik kralja → Karla I. Roberta. Godine 1353. oženio se → Elizabetom Kotromanić, kćeri bosanskoga bana Stjepana II. Po stupanju na hrvatsko-ugarsko prijestolje djelovao na slamanju neovisnosti moćnih hrvatskih velikaša. U prvom sukobu s Mletačkom Republikom, vođenom blizu Zadra (1346), Ludovik ne uspijeva steći taj najvažniji dalmatinski grad. Godine 1356. otpočinje novi rat s Mlečanima, tijekom kojega dalmatinski gradovi svrgavaju predstavnike mletačke vlasti i redom se podvrgavaju Ludovikovoj vlasti. Zadarskim mirom 1358. Ludovik stječe cijelu istočnu jadransku obalu od Kvarnera do Drača; time je privremeno sjedinjena sjeverna i južna Hrvatska. Godine 1355. Ludovik ratuje protiv srpskoga kralja → Stefana Dušana, a 1356–57. i 1363. protiv bosanskoga vladara → Tvrtka I. Kotromanića. Nakon smrti poljskoga kralja → Kazimira III. Velikog Ludovik odlazi u Krakov gdje prima poljsku krunu. Godine 1378. u savezu sa Genovom i Padovom poduzima novi rat protiv Mletačke Republike koji je okončan mirom u Torinu 1381, a Mlečani su priznali odredbe Zadarskoga mira iz 1358. i pristali na plaćanje danka od 7000 dukata godišnje. Doba Ludovikove vladavine Dalmacijom “zlatno je doba” dalmatinskih gradova, kada oni dostižu puni gospodarski i kulturni razvoj.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: