ljepila ili adhezivi, visokomolekulske prir. ili sintetske koloidne tvari koje služe za lijepljenje čvrstih materijala (drvo, koža, papir, tekstil, plastične mase, keramika i dr.) s pomoću elastičnog filma koji čvrsto prianja uz slijepljene površine. Pritom bitno ne mijenjaju strukturu tijela. Mogu biti anorganska (cement, topljivi silikati) ili organska – životinjskog (tutkalo, kazeinska ljepila) ili biljnog podrijetla (škrobna, kaučukova, glutinska, nitrocelulozna). Mogu se dobiti i sintetski (plastične mase, celulozni derivati, epoksi-smole). Prema načinu spajanja dijele se na reakcijska, taljiva, kontaktna, disperzijska i na lj. u otopini.