bor, crnogorično drvo (Pinus) iz biljne porodice → borova, razreda → četinjača. Rasprostranjen u šumskim područjima od umjerenog pojasa do sjeverne Europe, Azije i Amerike; dobro podnosi hladnoću, uspijeva i na oskudnim tlima; najčešći sadržaj slika gorskih krajolika, ali i sredozemnih kraških terena. Stablo može biti golemo, kod pojedinih vrsta doživi i više od 250 godina, naraste i iznad 40 m. Najpoznatiji je obični bor (Pinus silvestris), koji raste i u nas te na sjeveru Europe i Azije; kod stogodišnjaka stablo je visoko oko 25 m. Crni bor (Pinus nigra), kao i u nas autohtoni alepski bor (Pinus halepensis) te primorski bor (Pinus maritima) pretežu u sredozemnom pojasu; služe i za pošumljivanje, korisni su i za obnovu tla. Atraktivna pinija (Pinus pinea) kupolaste krošnje, krupnih češera i jestivih sjemenki (pinjoli) često je ukrasno drvo sredozemnih parkova, a na Mljetu je samonikla. Uz navedene, postoji više od 100 vrsta borova. Neke spadaju u zaštićene vrste (npr. klekovina). Ranije se bor najviše rabio u brodogradnji, pa mnoge borove šume na Sredozemlju nestaju već do XVI. stoljeća. Šume su danas osobito ugrožene → kiselim kišama. Drvo bora lako je za obradu, elastično i trajno, upotrebljava se u građevinskoj industriji i finoj stolariji, te za dobivanje smole.