misije (lat.), u širem smislu, organizirana djelatnost neke vjerske zajednice da druge pridobije za svoju vjeru. U kršćanstvu izvor im je u Kristovoj zapovijedi u Evanđeljima (“Idite i naučavajte sve narode…”), a prisutne su već u Djelima apostolskima, os. u Pavlovim putovanjima. Pokrštavanje tzv. barbarskih naroda na Zapadu usko je povezano s djelatnošću velikih misionara svetaca (Martin u Galiji, Patrik u Irskoj, Bonifacije u Germaniji, Ćiril i Metod kod Slavena). U kasnome sr. vijeku franjevci i dominikanci prodiru na Daleki istok. Otkrićem Novog svijeta razvijaju se m. na svim kontinentima, često iskorištavane u kolon. ciljeve, a neki misionari (isusovci) pokušavaju približiti kršćanstvo autohtonim kulturama (akomodacija u Kini, malabarski obredi u Indiji, Paragvajske redukcije). U novo doba kat. m. razvijaju bolju organizaciju i više se približuju drugim tradicijama. M. razvijaju i usklađuju protest. crkve. Misijama se može nazvati i širenje budizma u Tibet, Kinu i druge zemlje Dalekog istoka.