melodrama (grč.) 1. glazb Scensko djelo u kojem se pjesnički ili prozni tekst recitira uz pratnju klavira, manjeg instrum. sastava, pa i orkestra, pri čemu glazba podcrtava i tumači dram. radnju. Naziv je uveden potkraj XVIII. st. Prvim djelom te vrste smatra se Pygmalion (1770) J. J. Rousseaua. U XIX. st. načela melodrame uvode se u složenije dram.-glazb. vrste, scensku glazbu za drame, glazb. igrokaze i operu, a razvila se i m. koncertnog oblika (najčešće baladni tekst recitiran uz instrum. pratnju). U novije vrijeme nekoliko je istaknutih skladatelja napisalo melodrame (Honegger: Amphion i Semiramis; Stravinski: Perséphone; Schönberg: Pierrot lunaire). 2. film Film. i tv žanr u kojem se prate emocionalni problemi vezani uz odnose privrženosti među ljudima, bilo da su posrijedi ljubavni odnosi (ljubavni film, npr. Jedan čovjek jedna žena C. Leloucha) ili obiteljski odnosi (obiteljska m., npr. Kako je zelena bila moja dolina J. Forda). Tipično je obilježen sentimentalnošću i njezinim glazb. potkrjepljivanjem. Osobit je razmah dobila u neprekidnim tv serijalima, tzv. sapunicama.