muzikologija (lat.; grč.), znanost o glazb. pojavama; otkriva, istražuje i utvrđuje njihove zakonitosti. Kao znanost s utvrđenim metodološkim postupcima ustanovljena je u drugoj pol. XIX. st., no temelji su joj postavljeni stoljećima prije u raznim teorijskim spisima i radovima o pojedinim pojavama u razvoju glazbe. Danas m. obuhvaća područja glazb. povijesti, teorije, akustike, kontrapunkta, harmonije, glazb. oblika, bavi se glazbenicima, glazbalima, stvaralačkim pitanjim i problemima, glazb. sociologijom, estetikom, psihologijom, paleografijom (razvoj notacije), udružujući “sve znanosti koje se bave proizvodnjom, izgledom i primjenjivanjem fenomena nazvanog zvuk” (H. P. Lang). Posebno područje ili ogranak m. je etnomuzikologija odn. komparativna m., koja se bavi nar. glazbom svih kontinenata.