mangan

mangan, znak Mn, kem. element VII-B skupine periodnog sustava elemenata (red. broj 25, rel. at. masa 54,938, rel. gustoća 7,2, talište 1244 °C). Sivobijel, tvrd metal sličan željezu, ali je mekši i nije magnetičan, koji na vlažnom zraku oksidira, a u kiselinama se otapa stvarajući vodik. Otkrio ga 1774. šved. kemičar C. W. Scheele. Javlja se u elementarnom stanju u meteoritima. Može se dobiti redukcijom oksida s pomoću magnezija (Krollov proces) ili aluminija (Goldschmidtov proces). Upotrebljava se za čvrste legure s ugljikom i željezom (feromangan), silicijem (silikomangan) te aluminijem i bakrom. Manganin se kao slitina bakra, nikla i mangana upotrebljava za el. otpornike. Kalijev permanganat (poznat kao hipermangan) služi kao oksidans i za dezinfekciju. Važan kao mikroelement za život biljaka i životinja.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama: