Maronitska crkva (lat. Ecclesia Maronitarum), istočnokršć. Crkva libanonskih maronita, sjedinjenih s Kat. crkvom 1182. Priznaje papinski primat, a zadržala je svoj obred i običaje. Papa Pavao V. priznao je 1608. glavaru M. c. titulu patrijarha Antiohije, a na sinodi 1736. dobiva svoju hijerarhijsku organizaciju. Sjedište patrijarha u samostanu Bkerke kraj Bejruta; liturgijski jezici su arapski i starosirijski, a u monaštvu je u uporabi još i aramejski. Kler se može ženiti prije ređenja. Osim u Libanonu i Siriji, Crkva ima biskupije u Izraelu, Egiptu, Juž. i Sjev. Americi i Australiji (više od 3 mil. vjernika). Od 1584. u Rimu djeluje Maronitski kolegij.