Marović, Tonči Petrasov, hrvatski pjesnik, dramatičar i pripovjedač (Mravince, 29. X. 1934 – Split, 22. IV. 1991). Radio kao urednik u RTV-centru u Splitu. Nakon pjesničkih početaka objavljuje 1957. u Krugovima poemu Sonata za staro groblje na Sustipanu, u kojoj oblikuje avangardnu pjesničku poetiku. Pjesnik izrazito individualnog izraza, koji karakterizira složena jezična igra. U posljednjoj zbirci Job u bolnici oblikuje jednostavan pjesnički izraz nalik formi haikua. I kao dramatičar (najpoznatija Antigona, kraljica u Tebi) pokazuje osobitosti pjesničkog izričaja. Proza mu je obilježena miješanjem pripovjednih i lirskih elemenata. Djela: zbirke Asfaltirano nebo (1958); Knjiga vode (1962); Suprotiva (1981); Moći ne govoriti (1988); Oče naš (1990). Proza: Demokritov kruh (1978); Lastavica od 1000 ljeta (1982).