Marulić, Marko

Marko Marulić, rad I. Meštrovića
M. Marulić Judita, Mleci 1521.
Marulić, Marko, hrvatski književnik (Split, 18. VIII. 1450 – Split, 5. I. 1524). U latinskim djelima potpisuje se kao Marcus Marulus Spalatensis, Marcus Marulus Delmata, a u hrvatskima kao Marko Pečenić, što svjedoči o podrijetlu iz te splitske obitelji. Pretpostavlja se da je pravničko obrazovanje stekao na školovanju u Padovi, inače je cijeli život proveo u Splitu obnašajući različite gradske dužnosti (sudac, izvršitelj oporuka). Utemeljitelj je hrvatske književnosti i središnja osoba splitskoga humanističkog kruga, u koji spadaju T. Niger, F. Božićević Natalis, J. i D. Papalić i dr. Njegov je opus trojezičan: hrvatski, latinski i talijanski, a po svjetonazorskim značajkama spaja kršćanskomoralističko učenje, humanističko obrazovanje i hrvatsko pjesničko naslijeđe začinjavaca. Najvažnija latinska djela: De institutione bene vivendi per exempla sanctorum (Poruke za dobar život po primjerima svetaca) i Evangelistarium (1516), imala su moralnodidaktičnu svrhu; Epistola ad Hadrianum VI – poslanica papi Hadrijanu u kojoj ga moli za pomoć napadnutoj Hrvatskoj, i Davidias (Davidijada), jedan od najvažnijih biblijskih epova europskoga humanizma, ali pronađen i tiskan tek u XX. stoljeću. Hrvatski opus čine pjesme, religiozne i poučne, a izdvajaju se Molitva suprotiva Turkom, epilij Suzana, te crkvena prikazanja i, najznačajnije djelo, Judita, spjev napisan 1501, objavljen 1521. Pisana je čakavskim dvostruko rimovanim dvanaestercom. Ep prati starozavjetnu pripovijest o udovici Juditi koja svojim hrabrim činom spašava rodni grad Betuliju. Književno-povijesne analize često Juditu tumače kao alegorijski spjev, u kojem je Marulić prikazao situaciju analognu turskoj opsadi Splita. Alegorijska struktura latonskog epa Davidias ne odnosi se na aktualnu povijesnu situaciju, nego postavlja alegorijski odnos starozavjetne priče i Novoga zavjeta. Književna vrijednost Judite očituje se, osim u složenoj versifikaciji i simetričnoj kompoziciji, u odlikama pjesničkoga jezika koji pokazuje kako poznavanje petrarkističke tradicije ljubavne lirike, tako i hrvatske baštine začinjavaca. Sustavan rad na istraživanju Marulićeva djela, objavljivanju kritičkih izdanja, prijevoda latinskih djela i studija, vezan je za Književni krug u Splitu od početka 1980-ih, a među istraživačima ističu se M. Tomasović, B. Glavičić, D. Novaković, B. Lučin i dr. Suvremeno vrednovanje Marulićeva djela pokazuje ne samo njegovo neprijeporno značenje u povijesti hrvatske književnosti, nego i u kontekstu europskoga humanizma i renesanse. U naslovu izgubljena djela Psichiologia de ratione animae humanae (Psihologija o temelju ljudske duše) prvi se put spominje riječ psihologija.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: