maskerata (tal.), višeglasna skladba, u XVI. st. raširena u Italiji (Firenca), srodna frottoli, villanelli i villotti, proizašla iz višeglasne karnevalske popijevke (Mascherata carnascialesca) što su je u karnevalskoj povorci pjevali maskirani pjevači. Tekstovi su joj komični, satirični, pa i opsceni, a katkad se pjevaju u dijalogu. U XVI. st. tiskane su mnogobrojne zbirke. Izvodila se na javnim svečanostima, plesovima i u raznim predstavama. U firentinskoj i venec. inačici zvanoj alla contadinesca ismijavani su seljaci, pa su se pjevači odijevali u seljačko ruho. U građi prevladava jednostavno višeglasje tipa “nota protiv note” s istaknutom sopranskom dionicom. Jedno od obilježja joj je parodiranje pretjerane madrigalske sentimentalnosti. Među skladateljima najpoznatiji su bili O. Vecchi i A. Gabrieli. U hrv. književnosti maskerate su pisali M. Pelegrinović, M. Vetranović, N. Nalješković, S. Brbaljević Mišetić i dr.