matematika (grč.), znanost koja proučava svojstva i odnose brojeva, prostorne odnose i apstraktne strukture. Počeci m. su brojenje, računanje, mjerenje u svakodnevnom životu, tj. rješavanje konkretnih problema. Poslije je m. postala sve više apstraktna. Obično se dijeli na čistu i primijenjenu matematiku. Čista m. je čisto apstraktno zaključivanje na temelju aksioma te joj ne treba promatranje, ili podaci iz fiz. svijeta. Amo spadaju aritmetika, algebra, geometrija, analiza, mat. logika, teorija skupova, trigonometrija itd. Primijenjena matematika uključuje primjenu na procese u fizici, kemiji, tehnici, biologiji, ekonomiji. Amo spadaju mehanika, statistika, numerička analiza, računalstvo, mat. teorije astronomije, optika, elektricitet, termodinamika, geofizika, ekonomika, upravljanje sustavima, informacije i komunikacije, itd. Naziv potječe od pitagorejaca. Začeci m. su u pretpovijesti, a u starim kulturama imala je važnu ulogu kod Kineza, Indijaca, Babilonaca, Egipćana. Kao deduktivna znanost razvila se u vrijeme Talesa, koji se smatra prvim teorijskim matematičarem, i Pitagore. Grci preuzimaju mat. znanje od Babilonaca i Egipćana (←II. tisućljeće). Indijci (V. do XII. st.) usvajaju babilonska i grč. znanja, a Arapi (IX. do XIII. st.) grčka i indijska. Euklid i Arhimed djeluju u tzv. aleksandrijskoj školi geometrije (←IV–←III. st.). Današnje arap. brojke i decimalni brojevni sustav potječu od Hindusa i Arapa i prenose se u Europu preko arap. tekstova (X–XII. st.). M. se u Zap. Europi počinje razvijati od XIII. st. (Fibonacci) do XV. st., a od XVI. i XVII. st. nastaje u Europi moderna m. U XVII. st. Descartes stvara analitičku geometriju, Pascal i Fermat razvijaju teoriju vjerojatnosti, J. Napier otkriva logaritme, a Newton i Leibniz infinitezimalni račun. Lobačevski i Riemann otkrivaju neeuklidske geometrije (XIX. st.). G. Boole pokazuje kako se logički argumenti mogu iznijeti s pomoću algebarskih simbola, a F. L. G. Frege i G. Peano razvijaju simboličku logiku. U XX. st. m. se razgranala na mnogo specijalnosti, a posebno je važna njezina primjena na računala, u ekonomiji i menadžmentu, znanosti, tehnici, trgovini itd. Područja matematike su algebra (obuhvaća aritmetiku, teoriju brojeva, teoriju grupa, teoriju invarijanti i dr.), analiza (diferencijalni, integralni račun, varijacijski račun, teorija funkcija kompleksne varijable i dr.), geometrija (planimetrija, stereometrija, trigonometrija, projektivna geometrija, diferencijalna geometrija, topologija i dr.). U XX. st. razvijaju se nove grane m. kako u teorijskom (mat. logika, algebarska geometrija, funkcionalna analiza i dr.), tako i u primijenjenom smislu (numerička m., kombinatorika, teorija diferencijalnih i integralnih jednadžbi, teorija grafova, linearna algebra, teorija dinamičkih sustava, teorija igara i sl.). Najprestižnija nagrada iz m. je Fieldova medalja (za matematičare mlađe od 40 god.), što je ekvivalent Nobelovoj nagradi u prir. znanostima. Mat. su se spoznaje u Hrvatskoj razvijale tijekom stoljeća. Prvi svjetski značajni matematičari iz Hrvatske bili su Marin Getaldić (XVI/XVII. st.) i Ruđer Bošković (XVIII. st.). U XVIII. st. pojavljuju se prvi mat. udžbenici na hrv. jeziku: Arithmetika horvatszka Mije Šiloboda (1758) i Aritmetika u slavni jezik ilirički sastavgliena Mate Zoričića (1766). Potkraj XIX. i poč. XX. st. razvija se m. u okviru sveuč. nastave čemu pridonose profesori Karel Zahradnik (došao iz Češke), David Segen, Vladimir Varićak, Stjepan Bohniček, Stanko Hondl, Ladislav Stjepanek i Juraj Majcen. Između dvaju svj. ratova i poslije II. svj. rata mnogi su matematičari ostavili vidljiv trag ne samo u domaćim, nego i u svj. okvirima. U svijetu su se istakli Vilim Feler i Zvonimir Janko. Danas u svijetu djeluje niz hrv. matematičara.