materija (lat.) 1. filoz Protežna, djeljiva i mjerljiva tvar koja može poprimiti razne oblike; objektivna stvarnost koja postoji izvan svijesti; opreka duhu. U grč. filozofiji m. je vječna i postoji prije demijurškog oblikovanja u konkretne oblike. U Aristotela i skolastike ona je mogućnost u nekom obliku, suprotnost od onog što je ostvareno, opreka formi. Prema materijalističkom učenju, m. je praosnova svega što postoji, za razliku od spiritualističkog u kojem je to duh. Filoz. pojam m. razlikuje se od fizikalnoga, u kojem označava prostorno-vremensku pojavnost dostupnu osjetilima i instrumentima. 2. U ist. religijama (hinduizam, budizam) m. je iluzija koje se treba osloboditi duhovnim metodama (joga, meditacija). U dualističkim religijama materiju je stvorio zli bog, pa je zla kao i ljudsko tijelo. U monoteističkim religijama materiju je stvorio Bog kao i svemir i čovjekovu tjelesnost. 3. fiz Sve što ima masu, zauzima prostor i što se može mjeriti. Sazdana je od atoma, koji su građeni od protona, neutrona i elektrona i drugih subatomskih elementarnih čestica. Obično se pojavljuje u krutom, tekućem i plinovitom stanju i nositelj je svih procesa u prirodi. Sva m. posjeduje silu privlačenja – gravitaciju. Električki nabijene čestice posjeduju privlačnu i odbojnu elektromagn. silu, a u atomskoj se jezgri javljaju slabe i jake nuklearne sile. Ako se česticama promijeni el. naboj, dobiva se antimaterija. 4. Predmet interesa, proučavanja i sl.