meditacija (lat.), duboko razmišljanje, razmatranje. Nutarnja molitva kojom se čovjek sustavno i metodički bavi vrhunaravnim stvarima; razmatranje. Obavlja se u sabranosti i u prikladnom položaju tijela. U kršć. duhovnosti m. je stupanj koji prethodi kontemplaciji; molitelj se u mislima stavlja u Božju prisutnost, u duhu vjere, klanjanja i predanosti. Za podlogu razmatranja obično se uzima bibl. tekst ili neko duhovno djelo. U ist. religijama postoje različite meditacijske metode i vježbe (joga, transcendentalna meditacija); u sufizmu su se također razvile sustavne metode meditacije. M. je prisutna i u mnogim alternativnim grupama, os. na Zapadu, koje se jednako koriste kršć. tradicijom i ist. tehnikama.