Felix Mendelssohn-Bartholdy
Mendelssohn-Bartholdy, Felix, njem. skladatelj, pijanist i dirigent (Hamburg, 3. II. 1809 – Leipzig, 4. XI. 1847). Glazbu (klavir, violinu, teoriju i kompoziciju) učio u Berlinu. Aktivan učenik glazb. zbivanja već s 9 godina (nastupio kao pijanist), s 10 g. počeo skladati, sa 17 napisao čuvenu uvertiru za Shakespeareov San ljetne noći. Kao dvadesetogodišnjak krenuo na višegodišnje putovanje u Englesku, Italiju i Francusku, potom je dvije godine bio glazb. ravnatelj u Düsseldorfu, zatim, s kraćim prekidima, djelovao u Leipzigu vodeći poznate koncerte Gewandhaus i osnovao (1843) prvi konzervatorij u Njemačkoj. Godine 1829, stotinu godina nakon praizvedbe, u Berlinu izveo Muku po Mateju, potaknuvši time renesansu umjetnosti J. S. Bacha. Bio je istaknuta osoba glazb. života Njemačke kao pijanist, dirigent, glazb. pedagog i organizator. Kao skladatelj težio je preglednosti, oblikovnoj dovršenosti i izražajnoj uravnoteženosti, zbog čega je dobio naziv “klasik među romantičarima”. Skladbe su mu često programske, obilježene melankolijom, elegičnošću i sentimentalnim prizvukom. Stvorio je opsežan opus: simfonije (Škotska, Talijanska, Reformacijska), uvertire (San ljetne noći, Morska tišina i sretno putovanje, Hebridi, Lijepa Meluzina, Ruy Blas), koncerte (2 za klavir, 2 za violinu), komorne skladbe, djela za klavir, za orgulje, jednu operu (Camachov pir), scensku glazbu, oratorije (Paulus, Elias, Christus), kantate, zborove, popijevke, motete i psalme.