Tatarstan, Republika, Kazan’, manastir Zilantova gora
Tatarstan, Republika (također Tatarija), republika u sred. dijelu eur. dijela Rusije; 68 020 km2, 3 779 265 st. Leži u sr. Povolžju, oko sutoka Volge i Kame. Gl. grad Kazan’. Ugl. nizinsko-brdovito područje. Uz desnu obalu Volge izdiže se Privolška uzvisina (najviši vrh 235 m); uz lijevu obalu pruža se Zavolžje (prosj. visine 120–150 m), prema SI izdiže se do 260 m, a prema JI do 380 m. Najveće rijeke: Volga i Kama. Umjetna jezera Nižnekamsk i Samara. Klima je kontinentska s dugim i hladnim zimama i vrućim ljetima; prosj. godišnja količina padalina 420–510 mm. Većinu vegetacije čini šumo-stepa; o. 1/6 teritorija pod šumom. Poljoprivreda; uzgoj kukuruza, krumpira, šećerne repe, hmelja, duhana, jabuka; mliječno stočarstvo. Ležišta nafte i zemnog plina, te ugljena, bitumena i gipsa; hidroelektrane na Volgi i Kami. Kem., drvna, kovinska, prehr. ind., proizvodnja kamiona, papira, strojeva. Slabije razvijena cestovna i želj. mreža; riječni promet, naftovodi. Veći gradovi: Kazan’, Bugul’ma, Čistopol’ i Al’met’evsk. Tragovi pretpov. naseljenosti. U VII. st. u sr. Povolžju nalazila se država Bugara (Protobugara); stradava u doba mongolskih pohoda (1236–41); u XV. st. ponovno neovisna (Kazanjski Kanat). God. 1552. osvojili su je Rusi; tatarski seljaci sudjelovali su u ustancima protiv rus. velikaša (ustanci S. T. Rjazina, 1670–71, i J. I. Pugačova, 1773–75). God. 1708. Kazan’ postaje sjedište Kazanjske gubernije. God. 1917. oružanim ustankom u Kazan’u je uspostavljena revoluc. sovj. vlast; 1917–18. traje građ. rat i otpor tatarskog stanovništva sovj. vlasti. “Kazanjskom operacijom” (rujan 1918) Crvene armije grad i cijelo područje nasilno su pripojeni sovj. državi. God. 1920. osnovana je Tatarska Autonomna Sovj. Socijalist. Republika, uključena u sastav Rus. Sovj. Federativne Socijalist. Republike. Od 1992. Republika Tatarstan u sklopu Rusije.