mikroskop, elektronski
mikroskop (grč.), uređaj koji daje vidljivu sliku vrlo sitnih, golim okom nevidljivih predmeta. Ugl. se upotrebljavaju optički i elektronski m. Optički obično ima dvije staklene leće nazvane objektiv i okular. Promatrani se predmet stavlja blizu objektiva i osvijetli jakim izvorom svjetlosti. Objektiv stvara realnu i povećanu sliku koju okular još povećava i šalje ju oku. Neki optički m. rabe polariziranu svjetlost. Povećanje optičkih mikroskopa je o. 2000 puta. Za sitnije predmete koriste se elektronski m. Oni umjesto snopa svjetlosti rabe snop elektrona koji prolazi kroz uzorak (mora biti u vakuumu), a onda kroz “magnetske leće”. U magn. polju snop elektrona se lomi. Povećana slika pada na fluorescentni zaslon te stvara vidljivu sliku. Elektronski m. mogu povećavati sliku o. milijun puta. Ako se slika stvara s pomoću elektrona raspršenih na površini uzorka, onda je to skenirajući elektronski mikroskop (SEM). Optički mikroskop izumio je Nizozemac Zacharias Jannsen 1590, elektronski se pojavio 1932, a SEM 1960-ih godina.