Messina, katedrala
Messina (grč. Zágklç, ant. Messana), grad, luka i upr. središte provincije Messine, sjeveroist. dio regije Sicilije, juž. Italija; 237 956 st. Smjestila se u donjem dijelu padina gorja Peloritani, na zap. obali Mesinskog prolaza, nasuprot gradu Reggio di Calabriji. Trg. i prom. središte. Kem., farmaceutska, tekst. (svila) i prehr. ind. Izvoz voća (agruma), vina, maslinova ulja, građev. materijala. Palače. Katedrala Annunciata dei Catalani iz XII. st. sa zvonikom. Nac. muzej. Pom. biol. institut. Sveučilište osn. 1548. Trajektne veze s ostatkom tal. kopna. Prvi se put spominje o. ←730. kao Zágklç (Zankle); osnivači Grci. Poč. ←V. st. zauzeli je Grci s otoka Mileta i Sama i nazvali Messçnç (Mesena). Kartažani su je uništili ←397. Mamertinci je zaposjedaju ←289. Okupirali je Rimljani ←264. Potkraj I. punskog rata postaje slobodan grad i saveznik Rima. Nakon pada Rim. Carstva u posjedu Gota, Bizantinaca (535) i Arapa (842). Oslobodio ju je 1061. normanski vođa Robert Guiscard (poslije sicilijanski grof Roger I.). Pod Normanima doživjela procvat; razvila se u trg. i kult. središte. U posjed Anžuvinaca dolazi 1266. Zatim u posjedu Aragonaca i Bourbona. Kuga ju je poharala 1743. Teško stradala u potresima 1783. i 1908. te bombardiranjima u II. svj. ratu. U posjedu Italije od 1860. Okupirale je savezničke snage u kolovozu 1943.