Michelangelo Buonarroti

Michelangelo Buonarroti, Pietà, Vatikan, Bazilika sv. Petra
Michelangelo Buonarroti, Stvaranje svijeta, detalj freske, Vatikan, Sikstinska kapela
Michelangelo Buonarroti, Studija žene, Pariz, Louvre
Michelangelo Buonarroti, Sveta obitelj, Firenca, Uffizi
Michelangelo Buonarroti (punim imenom i prezimenom Michelangelo di Lodovico Buonarroti Simoni), talijanski kipar, slikar, graditelj i pjesnik (Caprese, 6. III. 1475 – Rim, 18. II. 1564). Jedna od najosebujnijih i najsvestranijih ličnost talijanske renesanse i likovnih umjetnosti uopće; autor brojnih remek-djela. Kao kipar ljudsku figuru, poglavito golu, oblikuje u jasnoj anatomskoj modelaciji i punom monumentalnom volumenu. Slikarsko školovanje započeo u slikarskoj radionici D. Ghirlandaia, a kiparsko kod Bertolda da Giovannija. U Rimu ostvario skulpturu pijanoga Bakha i čuvenu Pietà, danas u bazilici sv. Petra u Rimu. Po povratku u Firencu kleše golemu figuru Davida (nazvanog Il Gigante). U tom su razdoblju nastala tri tonda: reljefi Tondo Pitti i Tondo Taddei te slika Sveta obitelj (odnosno Tondo Doni) i kartoni za fresku (za firentinsku palaču Vecchio) s prikazom Bitke kraj Cascine; djelo nastalo u natjecanju s Leonardom nikad nije realizirano. Za papu Julija II. u Rimu započeo izgradnju monumentalne grobnice u crkvi San Pietro in Vincoli, poslije realizirana u skromnijem izdanju (znameniti Mojsije i figure robova) i freskama, prilagođenih arhitekturi svoda, oslikao svod Sikstinske kapele (teme iz Staroga zavjeta prikazane su na svodu, a monumentalne ženske i muške likove u prostranim lunetama). Za papu Leona X. radio nacrte za firentinsku crkvu S. Lorenzo, zatim arhitektonsko rješenje Bibliotece Laurenziane (obje građevine završili drugi majstori) i grobnu kapelu obitelji Medici – najuspjeliji primjer povezivanja arhitekture i plastike u europskoj umjetnosti). Ponovno je u Rimu i za papu Klementa VII. oslikava oltarni zid Sikstinske kapele s impozantnom freskom Posljednji sud. Osmislio uređenje trga na Kampidoliju; postavio antičku skulpturu Marka Aurelija na sredinu trga, izgradio stubište i djelomice tri palače. Nakon smrti G. da Sangalla preuzeo dovršenje palače Farnese i izgradnju bazilike sv. Petra (pojednostavio Bramanteov nacrt; ostvario monumentalni prostor s dominantnom središnjom kupolom i veličanstvenim trgom pred bazilikom). Izravnih učenika nije imao; silno utjecao na sveukupan razvoj europskoga kiparstva. Pisao sonete namijenjene plemkinji i pjesnikinji Vittoriji Colonni.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: